zračenje, rendgensko

zračenje, rendgensko (engl. X-rays, Roentgen radiation; njem. Röntgenstrahlung; rus. рентгеновское излучение), ionizirajuće elektromagnetsko zračenje valnih duljina 10⁻¹⁰…10⁻¹³ m. Nastaje kočenjem brzih elektrona u tvarima, povratkom pobuđenih elektrona u unutarnje razine atomskoga omotača, te u nekim nuklearnim procesima. Proizvodi se bombardiranjem mete elektronima visoke energije, većinom anode rendgenske cijevi (→ cijev, rendgenska). Karakteristično rendgensko zračenje čini linijski spektar određenih valnih duljina. Nastaje povratkom elektrona izbačenih iz neke razine elektronskoga omotača atoma. Zato su energije tih fotona, a time i valne duljine zračenja, karakteristične za element mete. Nastaje tek iznad određenih energija upadnih elektrona, dakle iznad određenoga, tzv. kritičnoga napona ubrzavanja. Zakočno rendgensko zračenje čini neprekinuti spektar valnih duljina, od neke najmanje do duboko u područje većih valnih duljina. Nastaje kočenjem upadnih elektrona u meti, pa pretvorbom sve energije upadnoga elektrona nastaje foton najviše energije, tj. zračenje najkraće valne duljine, a pretvorbom dijela energije nastaju fotoni manjih energija, tj. zračenje većih valnih duljina (→ zračenje, zakočno). Rendgensko se zračenje razvrstava prema energiji, tj. valnoj duljini, u primjeni se zračenje kraćih valnih duljina naziva tvrdim zračenjem, a duljih mekim zračenjem. Rendgensko se zračenje ponajprije primjenjuje za promatranje unutrašnjosti tijela, a i predmeta, medicinsku i tehničku dijaskopiju, za medicinsku terapiju, te za kristalografska i spektrografska istraživanja. Prvotno je nazivano X-zračenjem, a potom je nazvano po W. C. Röntgenu. → rendgenski uređaj, → zaštita od ionizirajućega zračenja,  → zračenje, ionizirajuće