akumulator

akumulator (engl. battery; njem. Akkumulator, Sammler; rus. aккyмyлятop), kem. izvor istosmjerne el. struje u kojem se kem. energija pretvara u električnu i obrnuto. Punjenjem iz izvora istosmjerne struje el. energija pretvara se u kemijsku, a pražnjenjem se kem. energija pretvara u električnu, pri čem se između elektroda i elektrolita odvijaju kem. reakcije. Glavne su vrste olovni akumulator (→ akumulator, olovni) s elektrodama od olovnih spojeva i sumpornom kiselinom kao → elektrolitom (nazivni napon članka 2 V), alkalni akumulator (→ članak, alkalni) s vodenom otopinom kalijeva hidroksida kao elektrolitom, a s različitim elektrodama, npr. od nikla i kadmija, nikla i željeza (nazivni napon članka 1,2 V), te srebra i cinka, srebra i kadmija (nazivni napon članka 1,5 V). Temeljni su podatci akumulatora nazivni napon izražen u voltima (V), nazivni kapacitet u ampersatima (A·h), specifični kapacitet u ampersatima po kilogramu (A·h/kg) i specifična energija u vatsatima po kilogramu (W·h/kg). Nakon što izgubi mogućnost davanja energije trošilu, može se ponovno napuniti uporabom punjača. Uporabivost mu je ograničena, obično na nekoliko godina. Najviše su rasprostranjeni akumulatori sa šest serijski spojenih olovnih članaka (12...15 V), koji služe za pokretanje automobilskih i sličnih motora s unutarnjim izgaranjem. Akumulatori većih kapaciteta rabe se u sustavima za neprekinuto napajanje istosmjernim naponom, ili izmjeničnim naponom preko pretvarača, važnih trošila koja ne smiju ostati bez napona (npr. u bolnicama, telekomunikacijskim centrima, aerodromima, elektranama i sl.). Za napajanje elektroničkih prijenosnih uređaja (ponajprije pokretnih telefona i računala) upotrebljavaju se akumulatori sa suhim elektrolitom: nikleno-metalni hidridni i litijsko-ionski članci ili baterije. → baterija, → elektrokemija, →  napajanje, neprekinuto