baterija

baterija (engl. battery; njem. Batterie; rus. батарея), 1. u elektrotehnici, izvor el. energije sastavljen od jednoga ili više članaka u kojima se kemijska, toplinska, sunčana ili nuklearna energija pretvara u električnu. Izvor je istosmjerne struje, uglavnom za napajanje prijenosnih električnih i elektroničkih uređaja (satova, svjetiljaka, radioprijamnika, magnetofona, mobitela, prijenosnih telefona i računala, fotoaparata, kamera, igračaka, sigurnosnih uređaja i sl.), neovisno o napojnoj el. mreži. Razlikuju se izvedbom, naponom, masom, mogućnošću punjenja nakon što su ispražnjene i drugim svojstvima. Za ručne se satove upotrebljava sićušna suha baterija mase do 2 g i napona 1,5 V, u automobilu baterija olovnih akumulatora mase desetak kilograma i napona 12...14 V, a u podmornici baterije posebne izvedbe, mase tisuće kilograma i napona prilagođena namjeni. Trebaju se pažljivo upotrebljavati i zamjenjivati, a istrošene se ne bacaju u okoliš, nego u posebne spremnike (→ akumulator, → članak, fotonaponski,  → članak, galvanski, → Leclanchéov suhi članak, → termočlanak). – 2. u strojarstvu, slog od više istih uređaja koji zajednički djeluju, npr. baterija grijaćih radijatora. – 3. u ratnoj tehnici, bitnica, osnovna borbena postrojba u artiljeriji.