analiza, harmonijska

analiza, harmonijska, Fourierova analiza (engl. harmonic analysis; njem. harmonische Analyse; rus. гармонический анализ), 1. u matematici, postupak svođenja kompliciranih periodičnih krivulja na razmjerno jednostavne komponente kako bi se složeni problemi lakše obrađivali. Funkcija f realne varijable x, s periodom P može se pisati kao zbroj konvergentnoga reda sastavljenoga od sinusa i kosinusa od 2 π · x/P. Primjenjuje se u različitim granama znanosti i tehnike, npr. za analizu morskih mijena, vibracija strojeva, rada dalekovodne mreže. – 2. izdvajanje pojedinih signala harmonijskih frekvencija, tzv. harmonika, iz nekoga el. signala. Frekvencije harmonika cjelobrojni su višekratnici osnovne frekvencije signala. Za napon, struju i snagu najvažniji su harmonici od 2. do 30. Harmonijski analizatori primjenjuju algoritme brze → Fourierove transformacije. Harmonijsku analizu može se obavljati svakim kvalitetnijim digitalnim osciloskopom, analizatorom snage (električke ili mehaničke), te svakim analizatorom kvalitete el. napona. Nazvana po J. Fourieru.