antimon

antimon (engl. antimony; njem. antimon; rus. сурьма), kem. element 15. skupine periodnoga sustava elemenata, vrlo krt metal plavičasto bijeloga sjaja. Lako se drobi u prah, ne reagira s vodom i neoksidativnim kiselinama. Slabije provodi el. struju i toplinu. Obujam mu se pri taljenju smanjuje, a pri skrućivanju povećava, što je u suprotnosti s ponašanjem gotovo svih drugih tvari. Pojavljuje se u nekoliko alotropnih modifikacija: žuti i bijeli antimon nestabilni su nemetalni alotropi pripravljeni pri niskoj temperaturi, koji lako prelaze u stabilnu, sivu metalnu alotropnu modifikaciju. Dobiva se iz rude antimonita (stibnit, Sb₂S₃) redukcijom sa željezom ili prženjem, a zatim redukcijom s ugljikom i natrijevim karbonatom. Antimon visoke čistoće upotrebljava se u poluvodičkoj tehnologiji, za izradbu infracrvenih detektora, dioda i elemenata s → Hallovim učinkom. Najviše se upotrebljava u slitinama, uglavnom s kositrom (→ britanska kovina) i olovom, kojima povećava tvrdoću (služe za izradbu ploča olovnih akumulatora, tiskarskih slova, granata i olovnih metaka), za antifrikcijske slitine (za izradbu ležajeva), u slitinama za lemljenje i dr. Antimonovi se spojevi upotrebljavaju za zaštitu od požara, u bojilima, keramici, emajlu, bojama za staklo i gumarskoj industriji. Antimon i njegovi spojevi su otrovni.