antirezonancija

antirezonancija, 1. paralelna rezonancija, strujna rezonancija (engl. parallel resonance, antiresonance; njem. Antiresonanz; Parallelresonanz; rus. резонанс токов), u elektrotehnici, stanje istofaznosti napona i struje na prilazu paralelnoga titrajnoga kruga u sinusoidnom stacionarnom stanju. U paralelnom titrajnom krugu, kojem su zavojnica i kondenzator u paralelnom spoju, može uz odgovarajući odnos parametara kruga i frekvencije nastati stanje kad fazori napona i struje na priključnicama imaju jednak fazni kut. Tada je ulazna admitancija realna, a najmanja apsolutna vrijednost ulazne struje je u blizini tzv. rezonantne frekvencije:

\[f_r=\frac 1{2\pi\sqrt{L\cdot C}}\sqrt{1-\frac{C\cdot {R_L}^2}L},\]

ili ako je RL = 0:

\[f_r=f_0=\frac 1{2\pi\sqrt{L\cdot C}}.\]

Stanje antirezonancije uvjet je najboljih titrajnih sposobnosti promatranoga kruga, jer on tada reagira višestruko povećanim amplitudama struje (→ odziv, frekvencijski,  →  rezonancija). – 2. u akustici, zvučna antirezonancija (engl. sound antiresonance; njem. Schallantirezonanz; rus. звуковой антирезонанс), izrazito smanjenje razine zvuka protufaznom superpozicijom zvučnih valova. Opaža se u zatvorenim prostorima u kojima se izravni i reflektirani zvuk superpozicijom poništavaju. Obično je nepoželjna, jer smanjuje razinu korisnoga zvuka u prostoriji. Protufazna superpozicija zvučnih valova može se postići pasivnim membranama, zvukovodima (napravama za kašnjenje), akustičkim konstrukcijama (→ Helmholtzov rezonator) i apsorpcijskim materijalima u kojima se energija zvučnih valova pretvara u toplinsku energiju. Primjenjuje se za akustičko ugađanje prostora i za smanjenje razine štetnoga zvuka (buke, šuma ili zakašnjeloga zvuka).