rezonancija

rezonancija (engl. resonance; njem. Resonanz; rus. резонанс), 1. općenito, suglasje dviju veličina, dviju jedinka ili dvaju sustava (mehaničkoga, električnoga, atomskoga). – 2. u mehanici, nagao porast amplitude vibracija sustava. Porast je → vibracija ovisan o relativnom prigušenju sustava, tj. što je prigušenje manje, amplituda je veća, a ako je sustav neprigušen, porast je teorijski beskonačan. Sustav ima onoliko rezonantnih područja koliko ima stupnjeva slobode, tj. koliko ima vlastitih frekvencija. U mehaničkim sustavima (strojevi, vozila, građevinske konstrukcije, dizalice i sl.) rezonancija može biti štetna, ali može poslužiti i kao izvor poželjnih gibanja (različita sita, drobilice i dr.). – 3. u akustici, suglasje dvaju sustava. Tako se npr. rezonancija uspostavlja između titrajućega elementa glazbala (žice, piska) i kutije ili cijevi glazbala, te između glazbala ili zvučnika i prostorije. Poželjna je u prostorijama pri slušanju glazbe, a nepoželjna u prostorijama u kojima uzrokuje smetnju (→ akustika, prostorna,  → buka). – 4. serijska rezonancija, naponska rezonancija, u elektrotehnici, stanje istofaznosti struje i napona na prilazu serijskoga titrajnoga kruga u sinusoidnome stacionarnom stanju. U serijskome titrajnom krugu, uz odgovarajući odnos parametara elemenata kruga i frekvencije izvora, fazor struje i fazor napona na priključnicama imaju isti fazni kut. Pritom je ulazna impedancija realna, a najveća će apsolutna vrijednost struje biti na frekvenciji istofaznosti, tzv. rezonantnoj frekvenciji. Za serijski titrajni krug, sastavljen od zavojnice induktivnosti L i kondenzatora el. kapaciteta C, rezonantna je frekvencija:

\[f_0=\frac1{2\pi\sqrt{LC}}\,.\]

Rezonancija je uvjet najvećih titraja u krugu, jer se u njemu višestruko povećava amplituda struje. Zrcalno je simetrična pojava antirezonancija, u kojoj su posljedice obrnute. → karakteristika, amplitudno-frekvencijska, → antirezonancija, → faktor dobrote, → RLC-krug