Biot-Savartov zakon

Biot-Savartov zakon (engl. Biot-Savart law; njem. Biot-Savartsches Gesetz; rus. закон Био-Савара), eksperimentalni zakon koji određuje jakost magn. polja oko vodiča kroz koji protječe el. struja. Za magn. polje u točki P(x, y, z), proizvedeno strujnicom kojom teče stalna struja I, navodi se u diferencijalnom ili u integralnom obliku, tj.:

$$\mathrm{d}BB=\frac{{\mu }_0\cdot I}{4\pi }\cdot \frac{\mathrm{d}ss\times r{r}_0}{r^2},\text{ili:}BB=\frac{{\mu }_0\cdot I}{4\pi }{\oint }_S\frac{\mathrm{d}ss\times r{r}_0}{r^2},$$

gdje je B magn. indukcija, μ₀ magn. permeabilnost praznine, ds strujni element koji je vektor usmjeren iz točke izvora u smjeru struje, r razmak između točke izvora i točke promatranja, a r₀ je jedinični radijus-vektor usmjeren od točke izvora prema točki promatranja. Tako izražen Biot-Savartov zakon vrijedi samo u vakuumu. Ipak, za praksu se može primijeniti ako je vodič u zraku i u blizini neferomagnetskih materijala. Kadšto se Biot-Savartov zakon naziva i prinosom elementarne strujnice. Odredili su ga 1820. J. B. Biot i F. Savart. → permeabilnost, magnetska