blazinica

blazinica, posteljica (engl. bearing bush; njem. Lagerschale; rus. втулка), 1. u strojarstvu, dio kliznoga ležaja ili nekoga drugoga kliznoga sklopa, načinjen od materijala niskoga faktora trenja i otpornoga na trošenje (npr. slitina kositra i olova, → bijela kovina). Dio koji po njemu kliže obično je od tvrđega materijala, kao što je čelik (→ ležaj). – 2. u arhitekturi, drvena letva trapezna oblika na koju se pribija slijepi pod. U drvenim stropnim konstrukcijama akustična se izolacija rješavala nasipom unutar kojega su polagane blazinice kao podloga slijepomu podu i završnoj podnoj plohi. → parket