ciklotron

ciklotron (engl. cyclotron; njem. Zyklotron; rus. циклотрон), uređaj za ubrzavanje nabijenih atomskih ili subatomskih čestica el. poljem, zakretanih stalnim magn. poljem. Sastoji se od dviju nasuprotno postavljenih šupljih polukružnih elektroda, smještenih između polova magneta. Priključene su na izmjenični visokofrekvencijski napon, stoga je u rasporu između njih izmjenično el. polje. Čestice se ubacuju blizu središta ciklotrona, a el. polje ih usmjeruje u jednu od elektroda, unutar koje se zbog okomita magn. polja gibaju po polukružnici. Pri izlasku iz elektrode u raspor, mijenja se predznak el. polja, te se čestice ubrzavaju u drugu elektrodu. Brzina se čestice i polumjer staze povećavaju sa svakim prolaskom. Frekvencija prolaska stalna je dok god su stalni masa čestice i jakost magn. polja. Zbog relativističkoga povećanja mase s brzinom tako je moguće ubrzati protone do energije od 25 MeV. Ograničenje se može izbjeći usklađenom promjenom frekvencije izmjeničnoga napona (sinkrociklotron), ili primjenom promjenljiva magn. polja (izokroni ciklotron). Ciklotron su 1930. konstruirali E. O. Lawrence i M. Stanley. → betatron, → linearni akcelerator