dijamant

traži dalje ...

dijamant (engl. diamond; njem. Diamant; rus. алмаз), najtvrđi poznati mineral, 10. na Mohsovoj ljestvici tvrdoće. Alotropski je oblik čistoga → ugljika, koji pod velikim tlakom kristalizira u kubičnom sustavu, obično u obliku oktaedra ili kocke. Građen je od ugljikovih atoma od kojih je svaki povezan s četirima drugim ugljikovim atomima u tetraedar. Kristali dijamanta mogu biti bezbojni i prozirni, žuti, smeđi ili crni. Loš je električni i toplinski vodič. Samo se prozirni oblici rabe za izradbu nakita, bruse se kao drago kamenje (briljant), a ostale se vrste upotrebljavaju u industriji, uglavnom za izradbu alata za rezanje i mljevenje (više od 95% nađenih dijamanata namijenjeno je tehničkoj primjeni). Nalaze se u drevnim vulkanskim naslagama kimberlita (najpoznatija su nalazišta u južnoj Africi, Tanzaniji, SAD-u, Rusiji i Australiji), te u riječnim nanosima, koji nakupljaju ostatke trošenja kimberlita (osobito u Brazilu, Demokratskoj Republici Kongo, Sijera Leoneu, te Indiji). Industrijski se dijamanti sve više proizvode sintetički.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

dijamant. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/dijamant>.