ugljik

ugljik (engl. carbon; njem. Kohlenstoff; rus. углерод), kem. element 14. skupine periodnoga sustava elemenata, nemetal bez okusa i mirisa. Kemijski je prilično stabilan, s drugim elementima reagira tek na razmjerno visokim temperaturama. Pojavljuje se u trima glavnim alotropskim modifikacijama, kao → dijamant (kristalni oblik ekstremne tvrdoće), → grafit ili crno olovo (mekana crna tvar, masna na opip), te u obliku kristalnih, vrlo stabilnih i tvrdih tvari, građenih od kuglastih šupljih molekula (→ fulereni). Amorfni su oblici ugljika → čađa i aktivni ugljen. Upotrebljava se za izradbu elektroda, u proizvodnji baruta te kao adsorbens, a s pomoću prirodnoga izotopa ¹⁴C prisutnoga u fosilnim ostatcima provodi se radiokarbonsko datiranje. Osnovni je element u građi svih živih organizama, a potječe od atmosferskoga ugljikova(IV) oksida, CO₂ (→ staklenički plinovi), što ga biljke asimiliraju fotosintezom. Sastavni je dio → nukleotida, bjelančevina, masti, ulja i → ugljikohidrata. Stvara vrlo velik broj većinom organskih spojeva, čije molekule osim prostorno različito smještenih atoma ugljika mogu sadržavati i druge elemente, npr. vodik, kisik, dušik, fosfor, sumpor, itd. (→ ugljikovodici). Najvažnije skupine anorganskih ugljikovih spojeva su → karbonati i → karbidi. Ugljikov(II) oksid, (ugljikov monoksid), CO, služi kao reducens pri dobivanju nekih metala (npr. željeza, nikla i olova), te za sinteze u organskoj kemiji. → ugljikov dioksid