disocijacija, elektrolitska

disocijacija, elektrolitska (engl. electrolytic dissociation; njem. elektrolytische Dissoziation; rus. электролитическая диссоциация), razlaganje rastaljena elektrolita ili elektrolita otopljena u vodi na pozitivne (kationi) i negativne (anioni) ione. Disocijacija pravih elektrolita, koji se i prije disocijacije sastoje od iona (ionski kristali), zbiva se samo otapanjem, a na rastavljenim se ionima nakupljaju molekule otapala. Tako se, npr., djelovanjem vode otapa kristal natrijeva klorida (NaCl). Ioni natrija (Na⁺, kationi) i klora (Cl⁻, anioni) razdvajaju se i hidratiziraju, tj. okružuju se molekulama vode. Disocijacija potencijalnih elektrolita, koji se prije disocijacije nisu sastojali od iona, zbiva se tek reakcijom njihovih molekula s molekulama otapala. Stupanj disocijacije α-elektrolita omjer je između broja molekula elektrolita koje su disocirale i ukupnoga broja molekula elektrolita u otopini (0 < α < 1). Ovisi o prirodi → elektrolita, koncentraciji i temperaturi, a određuje se mjerenjem provodljivosti otopine elektrolita. Visok stupanj disocijacije pokazuju jake → kiseline, jake baze, te soli jakih baza i jakih kiselina. Voda je slab elektrolit i tek je neznatno ionizirana. Provođenjem el. struje kroz takvu otopinu kationi putuju prema katodi, a anioni prema anodi. → elektroliza