doza ionizirajućega zračenja

doza ionizirajućega zračenja (engl. radiation dose; njem. Ionisirendestrahlungdosis; rus. доза ионизирующего излучения), mjera energije koju ionizirajuće zračenje predaje nekomu tijelu i koja može uzrokovati određene fiziološke učinke. Apsorbirana doza omjer je predane energije E_D i mase m ozračenoga tijela, tj. D = ΔE_D/Δm. Mjerna je jedinica grej (Gy = J/kg), a zastarjela rad (rad = 10^–2 Gy). Dozni ekvivalent umnožak je apsorbirane doze i faktora kvalitete Q zračenja kojim je ozračeno neko tkivo, tj. H = Q · D. Mjerna je jedinica sivert (Sv = J/kg), a zastarjela rem (rem = 10^–2 Sv). Ekvivalentna doza za biološki učinak zračenja R u tkivu T, umnožak je težinskoga faktora zračenja i apsorbirane doze, tj. H_{T, R} = W_R · D_{T, R}. Mjerna je jedinica također sivert. Težinski faktor ima vrijednosti od 1 (fotonsko, elektronsko ili mionsko zračenje) do 20 (alfa-zračenje, neutronsko zračenje visokih energija, teškoinsko zračenje). Efektivna doza E zbroj je umnožaka ekvivalentnih doza H_T u pojedinim tkivima, pomnoženih s korigirajućim, tzv. težinskim faktorom ozračivanja tkiva W_T, tj.:

\[E=\sum_{\rm T}W_{\rm T}\cdot H_{\rm T}.\]

Taj faktor poprima vrijednosti od 0,01 (koža, površina kostiju) do 0,2 (gonade). Granične doze kojima se smije ozračivati ljude u pojedinim primjenama i okolnostima propisane su zakonima i pravilnicima o radu s izvorima ionizirajućega zračenja. → zaštita od ionizirajućega zračenja