elektromagnetizam

elektromagnetizam (engl. electromagnetism; njem. Elektromagnetismus; rus. электромагнетизм), područje fizike koje proučava povezane električne i magn. pojave, posebice međudjelovanje ili međuovisnost elektriciteta i magnetizma. Promjenljivo magn. polje stvara el. polje, a promjenljivo el. polje stvara magn. polje, pa se ta međuovisnost iskazuje jedinstvenim elektromagnetskim poljem. Osnovne su zakonitosti elektriciteta i magnetizma, osim Faradayeva zakona elektromagnetske indukcije (→ indukcija, elektromagnetska), ustanovljene stacionarnim opažanjima do kraja XVIII. st. J. C. Maxwell uočio je sredinom XIX. st. nepotpunost tih zakona. Zakoni koji povezuju gibanje naboja i magn. polja (→ Biot-Savartov zakon, → Ampèreov kružni zakon) tumačili su pojave pri stacionarnoj struji (div J = 0). Ustanovljeno je kako je za naboje ρ i struje J potpuna → jednadžba neprekinutosti div J + ∂ρ/∂t = 0. Iz toga uz pomoć → Gaussova zakona slijedi potpun oblik Ampèreova kružnoga zakona, koji obuhvaća i vremenski promjenljiva polja. Dodani član struje pomaka bitan je u brzo promjenljivim poljima, jer tumači nastajanje elektromagnetskoga zračenja. Maxwell je pokazao da se elektromagnetski poremećaji rasprostiru kao transverzalni valovi i da im je brzina jednaka brzini svjetlosti ( → Maxwellove jednadžbe). Zaključio je kako je svjetlost elektromagnetska pojava, što je poslije dokazano mnogim pokusima. Potom je elektromagnetska teorija obuhvatila i relativističke pojave (H. A. Lorentz, H. Minkowski i A. Sommerfeld). Međudjelovanja elektromagnetskih valova i tvari bitno su ovisna o valnoj duljini ili frekvenciji, za tumačenja kojih je potrebno uključiti i kvantnu teoriju. Mnoge se svjetlosne pojave tumače → fotonima, gibanja kojih su statistički određena gibanjem udruženoga elektromagnetskoga vala. → elektricitet,  → elektrodinamika, →  elektrostatika, → magnetizam