elektromotor, beskolektorski

elektromotor, beskolektorski, elektronički komutirani motor (engl. brushless direct current motor; njem. komutatorloser Motor; rus. безколлекторный двигатель), motor bez mehaničkoga kolektora za komutaciju el. struje. Na statoru su armaturni namoti, a na rotoru uzbudni, najčešće u obliku trajnih magneta (obrnuto je u → istosmjernome motoru). Elektronički kolektor (elektronički → izmjenjivač) uključuje i isključuje el. struju u namotima statora ovisno o položaju rotora i tako održava okomit položaj vektora statorskoga i uzbudnoga rotorskoga polja (analogno mahaničkomu kolektoru istosmjernoga stroja). Položaj rotora mjere beskontaktni → davači položaja (Hallove sonde ili drugi → enkoderi). Motor nema kolektor i četkice, pa su time izbjegnute najveće poteškoće pogona i održavanja istosmjernih strojeva. Beskolektorski se motori posebice upotrebljavaju za → servopogone (više od 100 000 okr./min), npr. za pogon tvrdoga diska u računalu, za pogone u videouređajima te za pogone u alatnim strojevima i medicinskim uređajima. → Hallov učinak,  →  kolektor, strojni,  →  motor, istosmjerni