elektromotor, istosmjerni

elektromotor, istosmjerni, kolektorski elektromotor (engl. direct current motor; njem. Gleichstrommotor; rus. электродвигатель постоянного тока), motor za rad istosmjernom el. strujom. Na rotoru su smješteni → armaturni namot i → kolektor (→ komutator), a na statoru uzbudni namot (ili stalni magneti) i četkice. Kada se armatura motora priključi preko kolektora i četkica na istosmjerni napon, u vodičima armature, smještenima u magn. polju, koje stvaraju uzbudni polovi ili magneti statora, poteku struje i na njih djeluje elektromehanička sila. Stvara se zakretni moment što pokreće rotor i ubrzava ga sve do brzine pri kojoj se uspostavi ravnoteža između razvijenoga momenta i momenta tereta na osovini. Prema načinu stvaranja uzbudnoga magn. toka razlikuju se motori s uzbudnim namotom i motori sa stalnim magnetima, a prema načinu spajanja uzbudnoga namota neovisno i poredno uzbuđeni motori (kako bi imali mali pad brzine vrtnje s povećanjem momenta), te serijski uzbuđeni motori (velik moment pokretanja). Ako se kombinira više načina spajanja i namota za uzbudu, motori su kompaundirani. Istosmjerni se elektromotori prilagođuju potrebama, pa se za vuču tramvaja i vlakova upotrebljavaju serijski uzbuđeni motori snage 0,2…1 MW, a za teške valjačke pruge neovisno uzbuđeni motori snage nekoliko megavata. Jednostavno mu se regulira brzina vrtnje, jer ona ovisi o nekoliko parametara: n = (U – E)/(k · Ф), gdje je U narinuti napon, E inducirani napon, k konstrukcijska konstanta i Ф magn. tok. Promjenom napona napajanja ili uzbudne el. struje (magn. tok), brzina se može regulirati u širokim granicama. Zbog složena i za održavanje skupa sklopa četkica i kolektora, sve se manje upotrebljava, unatoč dobrim regulacijskim svojstvima. Zamjenjuje ga jednostavniji, jeftiniji izmjenični motor. → indukcija, električna,  →  kolektor, →  stroj, električni