kolektor

kolektor, 1. (engl. collector; njem. Kollektor; rus. коллектор; znak C ili c), u elektronici, područje i vanjski priključak jedne od triju elektroda bipolarnoga tranzistora. U NPN-tranzistoru kolektor je poluvodič N-tipa, a u PNP-tranzistoru P-tipa. Istoga je tipa vodljivosti kao → emiter. Nazvan je kolektorom jer u normalnom aktivnom području (kada tranzistor radi kao pojačalo) većinski nosioci iz emitera ulaze u bazu i kreću se prema kolektoru (→ tranzistor, bipolarni). – 2. (engl. collector; njem. Sammler; rus. собиратель), u kem. inženjerstvu, kem. spoj ili sredstvo koje mijenja površinska svojstva čestica i pospješuje → flotaciju. – 3. u graditeljstvu, sabirni kanal kanalizacijske mreže, koji prikuplja otpadne vode iz kanalizacijskih priključaka ili kanala nižega reda, te ih odvodi u glavni odvodni kanal ili do uređaja za čišćenje.