elektronika, biomedicinska

elektronika, biomedicinska, bioelektronika (engl. biomedical electronics; njem. biomedizinische Elektronik; rus. биомедицинская электроника), primjena elektronike i računalstva u medicini. Temeljna su područja primjene: električna stimulacija, tj. uporaba električne struje u dijagnostičkim i terapijskim primjenama, mjerenje, bilježenje i analiza bioelektričnih signala i bioloških neelektričnih veličina te snimanje unutrašnjosti tijela. El. stimulacija ponajviše se primjenjuje u terapiji i rehabilitaciji (elektrostimulatori srca, defibrilatori, uređaji za fizikalnu terapiju, rehabilitaciju i potiskivanje boli). U kirurgiji se rabe visokofrekvencijski kirurški noževi te uređaji za paljenje oboljeloga tkiva. Mjerenje, bilježenje i analiza obavlja se posebnim uređajima, npr. → elektrokardiografom, → elektroencefalografom, → elektromiografom, → elektronistagmografom te uređajima za mjerenje krvnoga tlaka, protoka krvi, biološke impedancije, kem. sastava krvi, respiracijskih parametara, itd. Uređaji za medicinsko snimanje iznimno važnu primjenu imaju u rendgenskoj tehnici (dijagnostičko snimanje, računalna tomografija, digitalna suptraktivna angiografija), nuklearnoj medicini, ultrazvučnoj dijagnostici, magn. rezonanciji i termografiji. → elektrostimulacija