fizika

traži dalje ...

fizika (engl. physics; njem. Physik; rus. физика), znanost koja proučava materijalni svijet: tvari, tijela izgrađena od tvari, stanja u kojima se oni nalaze, promjene tih stanja te njihova međudjelovanja, sve smješteno u prostoru i vremenu. Fizikalne se pojave opisuje s pomoću utvrđenih pravilnosti, tzv. fizikalnih zakona, izraženih matematičkim postupcima. Zakoni ujedinjuju teorijske pretpostavke i rezultate pokusa, a poopćivanjem mogu uputiti na nepoznate pojave. Fizika je nastala u antici kao filozofija prirode, a područja interesa i znanstvenih spoznaja fizike mijenjali su se tijekom vremena. Neka su se područja primjenom odvajala kao posebne znanstvene i tehničke discipline (tehnička mehanika, elektromagnetizam, geofizika i dr.), a neka su se nova otvarala za temeljna fizikalna istraživanja. Najvažnije su fizikalne teorije: klasična mehanika, elektromagnetizam, kvantna mehanika, specijalna i opća teorija relativnosti, kvantna teorija polja, kvantna kromodinamika, model građe tvari, razvoj svemira (Veliki prasak), inflacijska teorija, BCS-teorija i dr. Klasične su grane fizike: → mehanika, → akustika, → optika, → termodinamika, → elektromagnetizam, a suvremene: molekularna, atomska i nuklearna fizika, fizika elementarnih čestica, fizika čvrstog stanja, statistička mehanika, fizika plazme, fizika supravodiča i suprafluida, astrofizika i dr. Grane su primijenjene fizike: biofizika, dinamika fluida, fizikalna kemija, → geofizika, medicinska fizika,  → nanotehnologija, → optoelektronika i dr. → materija,  → polje,  → tvar

FIZIKA, Teorija prirodne filozofije R. Boškovića je u osvitu novovjekovne fizike dala osnove građe tvari

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

fizika. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.11.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/fizika>.