gorionik

gorionik (engl. burner; njem. Brenner; rus. горелка), uređaj za regulirano izgaranje plinovitih, tekućih i mljevenih čvrstih goriva u radnom prostoru peći, pri čem se kem. energija pretvara u toplinsku. Gorionik za izgaranje plinovitoga goriva može biti s potpunim prethodnim miješanjem plina i zraka (besplameni gorionik), s djelomičnim prethodnim miješanjem plina i zraka (gorionik s poboljšanim miješanjem) i bez prethodnoga miješanja ili s vanjskim miješanjem (plameni gorionik, tj. → plamenik, u kojem smjesa nastaje i izgara vidljivim plamenom u istome prostoru). Gorionik za izgaranje tekućega goriva i kombinirani plinsko-uljni gorionik mogu biti niskotlačni (gorivo se raspršuje ventilatorskim zrakom) ili visokotlačni (gorivo se raspršuje kompresorskim zrakom ili vodenom parom pod visokim tlakom). U gorioniku za izgaranje prašinastoga goriva smjesa prašinastoga goriva i zraka ulazi u prostor peći gdje izgara, a može biti niskotlačan (s kratkim plamenom) i visokotlačan (s dugim plamenom). Gorionik se obično ugrađuje u generatore pare, industrijske peći, komore za izgaranje u plinskim turbinama i sl. Rad mu se nastoji što više automatizirati.