plamenik

plamenik (engl. burner; njem. Brenner; rus. горелка), uređaj u kojem nastaje plamen izgaranjem plinovitoga, tekućega ili praškastoga goriva. To je vrsta → gorionika koji proizvodi smjesu goriva i oksidansa (zrak, kisik), što se pali na njegovu izlaznom otvoru. Primjena je plamenika raznovrsna, od kućanskih plinskih trošila, laboratorijskih uređaja (npr. Bunsenov plamenik) do plamenika za vrelovodne kotlove i generatore pare te za rezanje metala i autogeno zavarivanje. Uljni i plinski plamenici za kotlove i generatore pare imaju učinak od nekoliko kilovata do nekoliko megavata. Razvrstavaju se na atmosferske, s prirodnim privodom zraka, i tlačne, s privodom zraka s pomoću ventilatora ili kompresora. Sastoje se od sustava pripreme smjese, sustava za paljenje, nadzor i regulaciju plamena i od zone izgaranja. Za uljne je plamenike osobito važan sustav za raspršivanje i isparivanje goriva. Plamen se najčešće pali el. iskrom, nadzire se termoelementom (optički ili ionizacijski) kako bi se spriječio dovod goriva ako se plamen ugasi, a regulacijom se uspostavlja potreban učinak i kakvoća plamena.