helij

helij (engl. helium; njem. Helium; rus. гелий), kem. element 18. skupine periodnoga sustava elemenata, plemeniti plin bez boje, mirisa i okusa. Ima najniže vrelište od svih poznatih tvari i može prijeći u čvrsti oblik samo pod tlakom 25 puta višim od atmosferskoga. Od svih je plinova najmanje topljiv u vodi, lakši je od zraka i nezapaljiv. Kemijski je potpuno inertan, pa ne stvara spojeve. Uz vodik je najrasprostranjeniji element u svemiru (maseni udio ~ 23%), gdje nastaje termonuklearnom fuzijom vodikovih jezgara u zvijezdama. Na Zemlji nastaje i obnavlja se prirodnim α-raspadom radioaktivnih elemenata (α-čestice su jezgre helijeva izotopa ⁴He). Sastavni je dio atmosfere (obujamni udio 5 × 10⁻⁶), a nalazi se i u uranovim i torijevim rudama, te u nalazištima prirodnoga plina. Industrijski se proizvodi iz ukapljena prirodnoga plina, a manje količine iz ukapljena zraka. Primjenjuje se za hlađenje supravodiča, za stvaranje inertne atmosfere pri kovanju i proizvodnji poluvodiča, za punjenje znanstvenih i meteoroloških balona umjesto vrlo zapaljivoga vodika, itd. Smjesa kisika (obujamni udio 21%) i helija (obujamni udio 79%), tzv. helijev zrak, zbog male helijeve gustoće lakše prodire u pluća i olakšava disanje, pa se primjenjuje u medicini, te za punjenje ronilačkih boca. → plemeniti plinovi