izvor zvuka

traži dalje ...

izvor zvuka (engl. sound source; njem. Schallquelle; rus. источник звука), odašiljač zvuka u okolni prostor. Razlikuju se točkasti, kuglasti, štapni i linijski, te širokopojasni i uskopojasni izvori → zvuka. Usmjereni izvori zvuka imaju, npr. osmičastu, kardioidnu, superkardioidnu i hiperkardioidnu usmjernu karakteristiku, a neusmjereni izvori zvuka imaju kuglastu usmjernu karakteristiku. Prema načinu stvaranja zvuka postoje akustički (mehanički, npr. glazbala, svirale, udaraljke i dr.) i elektroakustički izvori zvuka (elektroakustički pretvornici). Prema obliku zvučnoga spektra razlikuju se izvori čistoga tona, složenoga tona i → šuma (bijeli šum, ružičasti šum i prasak). U čovjeka je izvor zvuka (glasa) u grkljanu. Nepoželjni su izvori zvuka oni koji proizvode buku. → fonacija, → glasnice, → zvuk, složeni

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

izvor zvuka. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 28.5.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/izvor-zvuka>.