kemija, analitička

kemija, analitička (engl. analytical chemistry; njem. analytische Chemie; rus. аналитическая химия), područje kemije koje se bavi određivanjem sastava i strukture tvari s pomoću različitih analitičkih metoda zasnovanih na provedbi kem. reakcija ili na određivanju nekoga fizikalnokemijskoga svojstva tvari. Razvrstava se na kvalitativnu i kvantitativnu (provode se i kem. i instrumentalnim metodama), te strukturnu kem. analizu, kojom se instrumentalnim metodama određuje raspored atoma u molekuli. Kvalitativnom analizom utvrđuju se kem. elementi ili spojevi u uzorku, te se ispituju njihova svojstva. Kem. metode zasnivaju se na kem. reakcijama, u kojima poznati reagens s ispitivanom tvari daje novi spoj poznatoga sastava. Fizikalnim se metodama određuje topljivost, vrelište, talište, optička aktivnost i sl. Instrumentalne metode (npr. apsorpcija elektromagnetskoga zračenja određene valne duljine u spektrometriji) zasnivaju se na karakterističnom fizikalnokemijskom svojstvu ispitivanoga sastojka, tzv. analita. Za kvantitativnu analizu, kojom se određuje količina elemenata ili spojeva u uzorku, te njihov odnos u smjesi, primjenjuju se klasične kem. metode, → gravimetrija i → volumetrija. Primjena instrumentalnih metoda zasniva se na jakosti, tj. veličini odziva karakterističnoga fizikalnokemijskoga svojstva (npr. jakost apsorpcije elektromagnetskoga zračenja određene valne duljine). Prema udjelu određivanih tvari u uzorku razlikuje se analiza glavnih sastojaka (udio 10 do 100%), sporednih sastojaka (1 do 10%) i analiza tragova (<1%). Prema količini uzorka u kem. analizi primjenjuju se makrometode (masa uzorka veća od 0,1 g), semimikrometode (10^–1…10^–2 g), mikrometode (10 ²…10^–3 g), ultramikrometode (10^–3…10^–4 g), te submikrometode (manja od 10^–4 g). Instrumentalne metode u kem. analizi zasnivaju se na međudjelovanju elektromagnetskoga zračenja i tvari (spektrometrija infracrvenoga i ultraljubičastoga zračenja, masena spektrometrija, rendgenska difrakcijska analiza), na optičkim efektima (refraktometrija, polarimetrija, nefelometrija), na efektima u električnom (elektrometrija, npr. polarografija) ili magn. polju (nuklearna magn. rezonancija), na toplinskim efektima (termometrija, npr. termička analiza, diferencijalna termička analiza), na nuklearnim reakcijama (radiometrija, npr. aktivacijska analiza) ili na raspodjeli tvari među fazama (→ kromatografija). Za njihovu provedbu dovoljna je mala količina uzorka (mikrometode).