ključ

ključ, 1. (engl. key; njem. Schlüssel; rus. ключ), pribor, sredstvo, šifra ili program za otvaranje nečega ili upravljanje nečim. Ključevi za otvaranje i zatvaranje → brave razlikuju se prema obliku i načinu djelovanja, pa mogu biti mehanički za obične i cilindrične brave, bušene kartice, magnetske ili elektronički kodirane kartice, s daljinskim upravljanjem i dr. (→ kriptiranje,  → kriptosustav, nesimetrični,  → kriptosustav, simetrični). – 2. (engl. key, wrench; njem. Schlüssel, Schraubenschlüssel; rus. ключ), alat, pribor ili poluga kojom se sastavljaju i rastavljaju vijčani spojevi, ili se nešto zavrće, odvrće, navija, odvija, otvara, zatvara i sl. Ključevi za vijčane spojeve razlikuju se prema normiranoj veličini otvora kojim se zahvaća glava vijka ili matica, označenoj na svakom ključu u milimetrima. Prema izvedbi mogu biti viličasti, okasti, nasadni, cjevasti i imbus-ključevi te različiti ključevi s promjenljivim otvorom (tzv. francuski ključ, engleski ključ) ili s ograničavajućim zateznim momentom (tzv. momentni ključ). Otvor viličastoga ključa iz ergonomskih razloga leži pod nekim kutom prema njegovoj uzdužnoj osi, a najčešće se izvodi s dvama otvorima različitih izmjera (npr. 10–13, 16–17).