kod

kod, 1. (engl. code; njem. Code, Kode; rus. код), u elektrokomunikacijama, raspored znakova kojima se prenosi poruka kroz nesavršen komunikacijski sustav radi što vjernije reprodukcije poruke na mjestu prijma. Znakovi izvorne poruke obično su logička jedinica ili nula. U moduliranim signalima to su različite amplitude, faze ili frekvencije prijenosnoga signala. Kako bi se smanjila ili otklonila pogreška na mjestu prijma, potrebno je uz znakove koji prenose poruku prenijeti i znakove kojima je moguće utvrditi ili ispraviti pogrešku. Poruka se redovito šalje podijeljena na više blokova, tzv. kodnih riječi, s određenim brojem bitova. Kako bi se mogla ustanoviti ili ispraviti pogreška, najsličnije se kodne riječi moraju razlikovati za što veći broj bitova. Hammingov razmak između dviju kodnih riječi broj je bitova koje treba promijeniti da se iz prve kodne riječi dobije druga ili obrnuto. Mjerilo otpornosti koda najmanji je razmak unutar skupine kodnih riječi. Najjednostavniji kod s mogućnošću otkrivanja jedne pogreške jest Hammingov kod, u kojem se svakoj kodnoj riječi koja sadržava poruku doda jedan odgovarajući bit, tako da npr. zbroj svih logičkih jedinica u riječi bude paran. Ako zbog pogreške neki bit prijeđe iz logičke jedinice u nulu i obrnuto, broj jedinica u riječi bit će neparan i pogreška se otkriva. U moduliranim signalima svaki je znak poruke određen kompleksnom ovojnicom, pa je uveden euklidski razmak, koji je udaljenost između vrhova ovojnice u kompleksnoj ravnini dvaju znakova, a ovisno o tipu modulacije može biti bilo koji racionalni broj. – 2. (engl. code; njem. Kode, Code; rus. машинное слово, код), u računalstvu, skup dogovorenih znakova kojima se predočuje izvorna informacija i pravila za pretvaranje informacije iz jednoga oblika ili zapisa u drugi. U računalnim i komunikacijskim sustavima kodovi imaju višestruku namjenu, npr. za predočivanje izvorne informacije u obliku prikladnom za pohranu, obradbu i prijenos. Najpoznatiji je takav kod → ASCII. Njegova osnovna inačica sadržava 128 kodnih riječi u obliku binarnih brojeva od sedam bitova koji predočuju slova, brojke i posebne znakove za latinično engl. pismo. Proširenje na osam bitova omogućilo je uvođenje posebnih slova i znakova drugih jezika. Kodovi služe i za zaštitu od pogrešaka. Najjednostavniji su zaštitni kodovi paritetni u kojima se dodatnim bitom postiže paran ili neparan broj binarnih jedinica u kodnoj riječi. Tako se može otkriti pogreška koja se očituje promjenom jednoga bita. → dekodirnik, → kodirnik, → kriptiranje