komunikacije, pokretne

komunikacije, pokretne, mobilne komunikacije (engl. mobile communications; njem. Mobilfunk, mobile Kommunikationen; rus. связы с подвижными объектами), komunikacijski sustavi koji radiovalovima omogućuju uspostavljanje veze s korisnicima na različitim mjestima ili u pokretu. U jednosmjernim vezama komunicira se s odabranom osobom kratkim porukama, a u dvosmjernim vezama uspostavlja se obostrana komunikacija između korisnika. U simpleksnom radu korisnik izmjenično prima i odašilje, u dupleksnom radu istodobno može primati i odašiljati, a u semidupleksnom radu istodobno se komunicira dvama kanalima. U analognim sustavima u frekvencijski raspodijeljenu dupleksnom radu rabi se antenska skretnica koja sprečava odašiljač u ometanju vlastitoga prijamnika (→ multipleksor). U digitalnim se sustavima u frekvencijski raspodijeljenu dupleksu govor dijeli u kratke odsječke, a svaki se pretvara u kodnu riječ s jednakim brojem bitova. Kodna se riječ može prenositi u kraćem vremenu nego govor, poruka je sažeta, pa se preostalo vrijeme može uporabiti za odašiljanje poruka drugih korisnika ili za prijam. Tada nije potrebna antenska skretnica, jer se ne odašilje i ne prima istodobno. U svima pokretnim sustavima koji poslužuju skupinu korisnika postoje osnovne postaje s antenama smještenima na povišenomu mjestu, te kabelima ili radiorelejnim vezama povezanima s centrom za upravljanje mrežom. Djelotvornost pokretnih sustava umnožak je pojedinih koeficijenata djelotvornosti: prostornoga koeficijenta, ovisna o geografskom razmaku istokanalnih područja, vremenskoga koeficijenta, razmjerna prosječnomu prometu po jednom radiokanalu i spektralnoga koeficijenta, obrnuto razmjerna širini radiokanala. Prva generacija pokretnih komunikacija (1 G) bili su analogni sustavi za javne mreže (npr. NMT, akr. od engl. Nordic Mobile Telephone: Nordijska pokretna telefonija). Druga su generacija (2 G) digitalni sustavi za prijenos govora i podataka → globalnoga sustava pokretnih komunikacija (GSM, akr. od engl. Global System for Mobile Communication), u kojima se mogu slati kratke poruke SMS (akr. od engl. Short Message Service: Služba kratkih poruka), te spajati na → Internet. Uz mali se zahvat na postojećoj mreži nadograđuje prijelazna generacija (2,5 G), koja omogućuje veći protok podataka paketskim vezama GPRS (akr. od engl. General Packet Radio Service: Opća paketska radioslužba). Povećanje brzine prijenosa u mreži GSM moguće je normom HSCSD (akr. od engl. High Speed Circuit Switched Data: prijenos podataka velikim brzinama s pomoću komutacije kanala), pa su potrebne posebne mobilne postaje, dok je zahvat na infrastrukturi GSM-a malen. Omogućuje četiri puta veću brzinu od običnoga GSM-a (38,4 kb/s). Norma EDGE (akr. od engl. Enhanced Data Rates for GSM Environment: povećana brzina podataka za GSM okruženje) naziva se E-GPRS (akr. od engl. Enhanced GPRS: povećani GPRS) omogućuje brzinu prijenosa 384 kb/s, a time i multimedijski prijenos i druge širokopojasne usluge. Najnovija je generacija (3 G) UMTS (akr. od engl. Universal Mobile Telecommunications Service: Opća služba pokretnih telekomunikacija), a zasniva se na prijenosu paketa brzinom 2 Mb/s. Planirana je kao svjetski sustav, neovisan o mjestu na Zemlji. Skupina se računala povezuje mrežom WLAN (akr. od engl. Wireless Local Area Network: bežična mjesna područna mreža), a za vezu između računala i vanjskih jedinica, do udaljenosti ~ 10 m, primjenjujući normu → Bluetooth, rabi se mreža WPAN (akr. od engl. Wireless Personal Area Network: bežična osobna područna mreža).