konstanta, valna

konstanta, valna, konstanta rasprostiranja (engl. propagation constant; njem. Wellenkonstante; rus. коэффициент распространения; znak γ), karakteristična veličina homogene prijenosne linije definirana promjenom amplitude i faze napona i struje po duljini linije. Određena je primarnim parametrima linije: otporom R, induktivitetom L, vodljivošću G i kapacitetom C po duljini: γ == [(R + s · L) (G + s · C)]. Za bilo koji valni oblik s = σ + j ω, a za sinusni valni oblik s = j ω. U oba je slučaja valna konstanta kompleksna veličina γ == α + j β. Njezin je realni dio α faktor prigušenja, a imaginarni dio j β fazna konstanta. U rješenju za naponski i strujni val, smjer rasprostiranja vala određuje predznak valne konstante u eksponentu osnove prirodnoga logaritma. → linija, → konstanta, fazna,  → faktor prigušenja