kositar

traži dalje ...

kositar (engl. tin; njem. Zinn; rus. олово), kem. element 14. skupine periodnoga sustava elemenata, srebrnobijela, mekana i plastična, izrazito sjajna kovina. Nalazi se u dvjema stabilnim alotropskim modifikacijama: α-kositar (sivi kositar) na temperaturi 13,2 °C prelazi u β-kositar (bijeli kositar). Iznimno je kovak, pa se može valjati u vrlo tanke folije (staniol). Postojan je na zraku, jer na površini stvara čvrst, tanak sloj oksida. Ne otapa se u vodi, u razrijeđenim se kiselinama otapa vrlo sporo, a u koncentriranima (dušična i klorovodična) i vrućim lužinama brže. Rastaljen lako otapa mnoge metale stvarajući slitine. Dobiva se preradbom rude kasiterita ili rabljenih kositrenih proizvoda (približno četvrtina ukupne proizvodnje kositra). Primjenjuje se kao zaštitna prevlaka na mnogim kovinama, osobito željezu, tj. čeliku koji se rabi u prehrambenoj industriji (bijeli lim za limenke). Kositrenje se provodi elektroplatiranjem ili uronjivanjem lima u rastaljeni kositar. Rabi se za izradbu ambalažnih folija i ukrasa za božićna drvca, a najviše u proizvodnji → bronca i drugih slitina poput → britanske kovine, → Woodove slitine i slitina za lemljenje. Kositrov klorid, SnCl2, najvažniji je reducens od svih kositrovih halogenida, a primjenjuje se u bojadisarstvu kao sredstvo za pripremu površine, kositrov(IV) oksid, SnO2 (kasiterit), za potamnjivanje emajla i proizvodnju mliječnoga i mutnoga stakla, a kositrov(IV) hidroksid, Sn(OH)4, kao brončana boja za bojanje drva (okvira za slike) i dr.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

kositar. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 31.3.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/kositar>.