krekiranje

krekiranje (engl. cracking; njem. cracken; rus. крекинг, крекирование), u petrokemiji, cijepanje viših ugljikovodika na niže u preradbi nafte. Obuhvaća više postupaka toplinske obradbe pri povišenim temperaturama (npr. 500 °C), često uz katalizatore. Najčešći je i najvažniji postupak u suvremenoj preradbi nafte katalitičko krekiranje, tj. proizvodnja motornih benzina iz plinskih ulja i težih naftnih destilacijskih frakcija. Provodi se uz posebne, vrlo djelotvorne zeolitne (alumosilikatne) katalizatore. Sličan je postupak hidrokrekiranje za pretvorbu naftnih ostataka s velikim udjelima aromatskih i poliaromatskih ugljikovodika. Tada se krekiranje provodi dodavanjem vodika uz pomoć difunkcionalnih katalizatora (smjesa zeolita i rijetkih metala, pri tlaku vodika ~ 100 bara i temperaturi 350 °C). Sličnim se postupkom proizvode kvalitetna bazna maziva ulja. Najvažniji postupak proizvodnje temeljnih sirovina jest piroliza ili parno krekiranje, tj. pretvorba lakih zasićenih ugljikovodika, najčešće etana, smjese propan-butana, benzina ili lakoga plinskoga ulja, u olefinske nezasićene ugljikovodike: etilen, propilen, buten, butadien i aromatske ugljikovodike. → nafta