mehanika tla

mehanika tla, geomehanika (engl. soil mechanics; njem. Bodenmechanik; rus. механика грунтов), znanstvena disciplina koja se bavi fizikalnim i mehaničkim svojstvima tla. Početci joj sežu u XVIII. st., kada je C. de Coulomb utvrdio zakon posmične čvrstoće. Sustavno istraživanje mehaničkoga ponašanja tla započeo je K. Terzaghi 1920-ih, što je mogućilo opis mehaničkoga ponašanja vodom zasićenih tala uvođenjem načela efektivnoga naprezanja o kojem ovise mehanička svojstva tla, kao što su čvrstoća i deformabilnost. Matrica efektivnoga naprezanja u Kartezijevu koordinatnom sustavu definira se kao razlika matrice ukupnih naprezanja i matrice tlaka vode u porama tla. Za naprezanja u ravnini to znači da je normalno efektivno naprezanje jednako ukupnomu normalnomu naprezanju umanjenu za tlak porne vode, a posmično efektivno naprezanje jednako je ukupnomu posmičnomu naprezanju. Terzaghijev je prinos i u primjeni mehanike tla u inženjerskoj praksi. Od tada se ta znanost brzo razvijala te se proširila i na ponašanje vodom nezasićenih tala. → čvrstoća tla, → tlo