Newtonovi zakoni

Newtonovi zakoni (engl. Newton’s laws, njem. Newtonsche Gesetze; rus. законы Ньютона), tri osnovna zakona klasične mehanike, koje je na osnovi iskustvenih spoznaja 1687. formulirao I. Newton. Prvi zakon (zakon ustrajnosti) glasi: Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolika gibanja po pravcu dok ga vanjske sile ne prinude da to stanje promijeni. Uvedeni pojmovi: → masa tijela kao mjera njegove → ustrajnosti u zadržavanju mirovanja ili → gibanja, → količina gibanja tijela kao umnožak mase m i brzine v, tj. p = m ∙ v, te → sila F kao mjera međudjelovanja tijela. Drugi zakon (zakon definiranja sile) glasi: Promjena količine gibanja u vremenu razmjerna je sili koja djeluje, a odvija se u smjeru djelovanja te sile. Promjena količine gibanja u vremenu (Δp/Δt) uz stalnu masu svodi se na umnožak mase i promjene brzine (m ∙ Δv/Δt), tj. → ubrzanja a, pa je posljedica jednoznačan odnos sile, mase i ubrzanja: F = m ∙ a. Treći zakon (zakon jednakosti sile i protusile) glasi: Sila je uvijek jednaka protusili, ali suprotnoga smjera, uzajamna djelovanja dvaju tijela uvijek su međusobno jednaka i suprotnoga smjera.