park

park, perivoj (engl. park; njem. Park; rus. парк), otvoreni prostor s planski raspoređenim visokim i niskim plemenitim zelenilom, šetnicama, mjestima za odmor i zabavu, skulpturama, paviljonima i drugim graditeljskim elementima, vodom, itd. Namijenjen opuštanju, odmoru i stvaranju ugođaja, park se od davnina uređivao oko ljetnikovaca, dvoraca i palača, ali i unutar urbanih struktura naselja ili uz njih. Tako su npr. drevni babilonski Semiramidini viseći vrtovi ubrajani u sedam svjetskih čuda, a unutar područja izrazite gustoće izgradnje New Yorka, s neboderima od stotinjak katova, oblikovan je Central Park kao zelena jezgra grada. Ovisno o zemljopisnom području i klimatskim uvjetima, parkovi se pojavljuju u mnogobrojnim inačicama vezanim uz vrste biljaka, od prašumskih do pješčanih krajolika, a njihovo je projektiranje predmet uže specijalizacije i usmjerenosti (→ pejzažna arhitektura). Unutar europskoga kulturnoga kruga prisutna su dva osnovna pristupa oblikovanju parkova. Prvi je zasnovan na geometrijskoj igri linija i oblika s rezanjem i šišanjem zelenila (tzv. francuski park, kakvi su npr. parkovi uz dvorce Versailles u Francuskoj ili Belvedere u Beču). Drugim se pristupom park oblikuje stvarajući prirodne odnose među nakupinama zelenila (tzv. engleski park, kakvi su npr. zagrebački parkovi Maksimir i Ribnjak). Suvremena rješenja javnih parkova obilježena su raznolikošću, pri čem se oblikovanjem nastoji stvoriti prostor za odmor što većega broja građana.