pejzažna arhitektura

pejzažna arhitektura, krajobrazna arhitektura, parkovna arhitektura, vrtna arhitektura, vrtna umjetnost (engl. landscape architecture, garden architecture; njem. Landschaftsarchitektur, Gartenkunst; rus. садово-парковая архитектура), umijeće i djelatnost prostornoga oblikovanja krajolika, parkova, perivoja i vrtova. U oblikovanju su važni izbor i raspored raslinja, planiranje staza, paviljona itd., radi postizanja ambijentalnoga ugođaja prikladna za opuštanje i odmor. U sklopu te djelatnosti čovjek je od davnine preoblikovao prirodu, stvarajući potpuno nove prostorno-ambijentalne i kompozicijske odnose, od vrtova staroga Babilona, Egipta, rimskih vila, arapskih unutarnjih vrtova, srednjovjekovnih atrija do raskošnih ostvarenja uz renesansne vile te baroknih parkova. Kineski se vrt zasniva na isječcima pejzaža s jezercima, mostovima i špiljama, čemu je u japanskom vrtu dodana geometrijska igra pijeska i kamena. U današnje su doba nasadi sastavni dio gradskoga tkiva, a pejzažna je arhitektura element oblikovanja prostora, kako u sklopu individualnoga stanovanja tako i tzv. narodnih parkova, u kojima se zelenilo isprepleće s arhitekturom. → park, → vrt