pod

pod (engl. floor; njem. Fußboden; rus. пол), donja, ravna ploha nekoga uređenoga prostora po kojoj se hoda. Obradba njegove površine ovisi o namjeni prostora, korištenja, dostupnosti materijala, ekonomskim mogućnostima, itd. Nekada su se podovi izvodili od nabijene ilovače, kamena, drva i drugih prirodnih materijala, a u novije doba sve češće i od umjetnih materijala. Pri izboru materijala važna su njegova svojstva: ravna površina, čvrstoća na pritisak, toplinski otpor i ugodnost pri dodiru, sposobnost akustične izolacije (ponajprije na udarni zvuk), lako čišćenje i održavanje, antistatičnost, otpornost na habanje, gorenje, vlagu, kemikalije, smrzavicu, itd. Među podovima s reškama sastavljenima od elemenata najčešći su drveni podovi. Takvi su pod od dasaka (pribijaju se na blazinice ili stropne grede), brodarski pod od obrađenih dasaka spojenih utorom i perom, te → parket, koji može biti od daščica s utorom i perom, mozaični i lamelni. Pluteni pod izrađuje se od ploča (do 50 cm × 50 cm) koje se lijepe za podlogu, a ima dobra akustična i toplinska svojstva. U novije se doba sve više primjenjuje laminatni pod od ploča izrađenih od drvenih vlakanaca (→ mediapan) s oblogom od umjetnih smola, koje se slobodno polažu na podlogu, a spajaju se utorom i perom. Kameni podovi razlikuju se prema vrsti kamena, njegovu izgledu, čvrstoći, izmjerama elemenata, cijeni i dr. Najgrublji je takav pod kaldrma, a najčešće se primjenjuje pod od kamenih ploča. Ploče se obično polažu u mort, a njihovim smišljenim načinom polaganja i izborom boja postiže se dekorativni učinak, osobito izražen u kamenom podnom → mozaiku. Pod od keramičkih pločica izvodi se njihovim polaganjem u mort ili lijepljenjem na zaglađenu površinu. Ovisno o namjeni, pločice mogu biti različitih izmjera, otpornosti na habanje, kemikalije i smrzavicu, a površina im može biti glazirana ili neglazirana, brazdasta ili protuklizna. Pod od opeke ili prepeke izvodi se njihovim polaganjem (plošno ili sjekomično) na nasip ili betonsku podlogu te zalijevanjem rijetkim mortom. Podovi bez reški najčešće su namazi ili podne obloge. Podni namazi izvode se na mjestu postavljanja, obično lijevanjem žitke smjese koja se poravna (zagladi), a nakon njezina očvršćivanja i po potrebi dodatno obradi. Mogu biti betonski ili cementni, asfaltni, magnezitni, → teraco, od epoksidnih smola, katalizatora i pigmenta, te od polivinil-acetata, održavanje kojega je jednostavno, a izbor boja širok. Podne obloge proizvode se u obliku vrpca ili ploča, a najčešće se lijepe na izravnu podlogu. Među njih se ubrajaju → linoleum, gumena obloga (elastična, odličan prigušivač zvuka i el. izolator), obloga od polivinil-klorida (lako se čisti, daje osjećaj topline), vinilazbestne ploče (zbog štetnosti azbesta više se ne primjenjuju), te različite vrste tekstilnih podnih obloga. Akustična i toplinska izolacija suvremenih međukatnih konstrukcija najčešće se rješava tzv. plivajućim podom; njegov završni sloj leži na → estrihu, ispod kojega je sloj izolacije. U prostorijama s mnogo elektroničke opreme (npr. uredski prostori) sve se češće izvodi uzdignuti pod, sa šupljinom za instalacije.