polarizacija

polarizacija (engl. polarization; njem. Polarisation; rus. поляризация), dipolni moment elementa obujma tvari. Polarizaciju tvari prouzročuje mikroskopsko pomicanje vezanih naboja, jer je ograničeno na pomake unutar izmjera atoma. Tvar u kojoj su raspodjela naboja i struja u atomima poremećeni vanjskim elektromagnetskim poljem ili mehaničkim naprezanjem električki je ili magnetski polarizirana. Gibanje slobodnih naboja ne prouzročuje polarizaciju tvari, jer se oni gibaju (struje) unutar tvari od jednoga do drugoga elementa obujma, a poneki izlaze iz tvari. Polarizacija se opisuje el. dipolima i magn. dipolima (→ dipol, električni,  → dipol, magnetski). Dipolni moment, s obzirom na točku r u prostoru, definira se za statičku raspodjelu naboja jednadžbom:

\[{\pmb p}({\pmb r})=\int_V({\pmb r}'-{\pmb r})\rho({\pmb r}'){\rm d}V',\]

a za stacionarnu raspodjelu struja jednadžbom:

\[{\pmb m}({\pmb r})=\int_V({\pmb r}'-{\pmb r}){\pmb J}(\pmb r'){\rm d}V',\]

gdje je ρ prostorna gustoća naboja, J gustoća struje, a dV' obujam elementarnoga dipola na mjestu r'. Obje su polarizacije inducirane, jer ovise o vanjskom elektromagnetskom polju. → piezoelektricitet, → polarizacija, magnetska