polarizacija, električna

polarizacija, električna (engl. electric polarization; njem. Elektriesierung, elektrische Polarisation; rus. электрическая поляризация; znak P), polarizacija tvari nastala vanjskim el. poljem. Definirana je jednadžbom:

\[{\pmb P}=\lim_{\Delta V\to0}\frac{\sum {\pmb p}_i}{\Delta V},\]

gdje je p_i dipolni moment dijela obujma ΔV polarizirane tvari. U vakuumu je vektor polarizacije jednak nuli. Makroskopski je jednaka gustoći polarizacijskoga naboja na površini dielektrika u el. polju. Povezana je s el. indukcijom D i jakosti el. polja E izrazom P = D – ε₀ · E, gdje je ε₀ dielektričnost vakuuma. U izotropnoj tvari je P = χ_e · ε₀ · E, gdje je χ_e el. susceptibilnost. Jedinica je el. polarizacije kulon po četvornome metru (C/m²). Pri elektronskoj polarizaciji pomiču se elektroni u atomima nepolarnih molekula, pri orijentacijskoj polarizaciji zakreću se polarne molekule u smjeru vanjskoga polja, a pri ionskoj polarizaciji razdvajaju se pozitivni i negativni ioni u molekulama vezanim ionskom vezom. Sve tri polarizacije mogu istodobno postojati u tvari. Ako se → elektret skrutne u el. polju, ostaje trajno polariziran. Trajna polarizacija svojstvo je feroelektričnoga materijala. → feroelektrik,  → polarizacija