potpis, digitalni

potpis, digitalni (engl. digital signature; njem. digitale Signatur; rus. электронно-цифровая подпись), postupak za utvrđivanje besprijekornosti (integriteta) poruke u računalnoj mreži. Sudionici komuniciranja mogu razmjenjivati veće količine tajnih informacija primjenom digitalne omotnice. Kako bi uz tajnost poruka bila i besprijekorna, te kako bi primatelj bio siguran da je javni tekst koji mu šalje pošiljatelj uistinu njegov i da neki napadač nije tijekom komunikacije mijenjao sadržaj poruke, primatelj treba poznavati javni ključ pošiljatelja. Besprijekornost se poruke utvrđuje matematičkim postupkom izradbe kriptografskoga sažetka poruke. To je jednosmjerna funkcija koja iz poruke proizvoljne duljine izračunava sažetak stalne duljine, dok je iz sažetka gotovo nemoguće vratiti izvorni tekst. Promjena makar jednoga bita u razgovijetnom tekstu mijenja vrijednost sažetka. Napadač koji bi htio promijeniti tekst trebao bi promijeniti i sažetak. Za digitalno potpisivanje primjenjuje se svojstvo RSA kriptosustava da se mogu zamijeniti ključevi → kriptiranja i dekriptiranja. Tako pošiljateljkriptira sažetak poruke svojim privatnim ključem (koji inače služi za dekriptiranje) i šalje poruku koju primateljsvojim javnim ključem (koji inače služi za kriptiranje) dekriptira poruku i saznaje sažetak. Potom može iz razgovijetnoga teksta izračunati sažetak i usporediti ga s dekodiranim sažetkom. Tako saznaje da je poruku doista poslao određeni pošiljatelj, te da je prispjela poruka besprijekorna. Detaljni oblik digitalnoga potpisa ovisi o sadržaju poruke i za svaku je poruku drugačiji. → omotnica, digitalna