rashladni uređaj

rashladni uređaj (engl. cooling device; njem. Kühlanlage; rus. охлаждающeе устройство), zatvoreni prostor u kojem se održava temperatura niža od okolišne. Postiže se → kružnim procesom, najčešće kompresijom ili apsorpcijom rashladnoga sredstva. Većina suvremenih rashladnih uređaja zasniva se na kružnom procesu s kompresijom pare. Za kompresorski je proces potreban pogon elektromotorom, a za apsorpcijski grijanje (el. energijom, plinom ili dr.). Radna tvar isparuje u isparivaču pri niskom tlaku isparavanja p_i i temperaturi ϑ_i, preuzimajući toplinu Q₀ od tvari koja se hladi na temperaturu ϑ_h > ϑ_i. Para se potom uz utrošak rada W komprimira (stapnim, mlaznim ili turbokompresorom) s tlaka isparivanja p_i na tlak kondenzacije p_k, pri čem joj i temperatura raste s ϑ_i na ϑ₂. To omogućuje ukapljivanje tople radne tvari u kondenzatoru pri temperaturi ϑ_k i po mogućnosti pothlađivanje na temperaturu ϑ_p > ϑ_ok predajom topline Q_k = Q₀ + W okolini temperature ϑ_ok. Ukapljena se radna tvar potom prigušnim ventilom dovodi na tlak isparivanja p_i, pri čem djelomično isparuje hladeći se na temperaturu isparivanja ϑ_i, kako bi u isparivaču ponovnim isparivanjem mogla ostvariti rashladni učinak. Radne tvari za kompresijske parne rashladne uređaje mogu biti anorganske (amonijak, NH₃, ugljikov dioksid, CO₂, sumporov dioksid, SO₂, ili voda, H₂O) ili organske, što ih čini velika skupina čistih klorom ili bromom halogeniranih derivata metana i etana i njihovih mješavina (trgovački nazivi: freoni, frigeni ili haloni). U apsorpcijskim rashladnim uređajima kao radne tvari služe dvojne smjese, najčešće amonijak i voda, NH₃/H₂O, ili voda i litijev bromid, H₂O/LiBr.