snimanje zvuka

snimanje zvuka (engl. Sound recording; njem. Tonaufnahme, Tonaufzeichnung; rus. фонограмма, звукозапись), električno, optičko ili mehaničko pohranjivanje zvuka zapisom na nekom sredstvu (nosaču zvuka). Prvi su zapisi bili na fonografu. Zvučni su se titraji prenosili preko membrane s pričvršćenim šiljkom te urezivali brazde na voštani valjak, s kojega se zvuk i reproducirao. Slijedio je → gramofon za koji se zvuk snimao urezivanjem spiralne brazde na gramofonsku ploču, s koje se reproducirao. Magn.zapis zvuka na → magnetofonu i → kasetofonu nastaje magnetiziranjem čelične žice ili vrpce s magn. slojem, s koje se reproducirao. Na fotografskom filmu zvuk se zapisivao razmjernim zacrnjenjem na rubu filmske vrpce i s nje se reproducirao. Na → kompaktnom disku (CD i DVD), koji danas prevladava kao nosač zvuka, reflektivnost spiralnoga traga mijenja se laserskim snopom i tako se zapisuje zvuk na plastičnoj metaliziranoj okrugloj ploči, te se jednakim postupkom s nje reproducira.