spektrografija zvuka

spektrografija zvuka (engl. sound spectography; njem. Schallspektrografie; rus. звуковая спектрография), mjerenje frekvencijske raspodjele jakosti zvuka u vremenu. Primjenjuje se u proučavanju ljudskoga glasa (akustička fonetika, glazbena akustika), posebice u logopediji i fonijatriji u dijagnostici i terapiji glasa i govora, u kriminalistici za forenzičku identifikaciju govornika, te u obrazovanju pjevača i glumaca. Širokopojasna spektrografija (→ spektrogram zvuka) primjenjuje se za analizu govora, jer se može vremenski razgraničiti i odrediti trajanje govornih zvukova i promatrati → formante, a uskopojasna spektrografija za analizu boje glasa, jer daje bolji prikaz harmoničkoga sastava i osnovne frekvencije glasa. → alikvotni tonovi, → Fourierova transformacija