stator

stator 1. (engl. stator; njem. Stator, Ständer; rus. статор), općenito, mirujući dio stroja ili motora, unutar kojega rotira rotor, kao npr. u pumpi, elektromotoru, turbini, generatoru i sl. – 2. (engl. stator; njem. Stator; rus. статор), u elektrotehnici, nepomični dio el. stroja. U izmjeničnim elektromotorima i generatorima najčešće se sastoji od kućišta i željezne magn. jezgre s utorima, ili bez njih, na kojoj je s unutarnje strane smješten armaturni namot. Dio jezgre statora na kojem se ne nalazi namot naziva se → jarmom, a njime se zatvara magn. polje između susjednih polova. Stator s namotom kojim protječe el. struja stvara magn. polje i u međudjelovanju s poljem rotora sudjeluje u generiranju → elektromagnetskoga momenta. U istosmjernom komutatorskom stroju stator se najčešće izvodi s istaknutim polovima na kojima se nalazi uzbudni namot ili stalni magneti. → rotor