rotor

rotor, 1. (engl. rotor; njem. Rotor; rus. ротор), u tehnici općenito, dio stroja ili drugoga uređaja koji svojim okretanjem obavlja neko korisno djelovanje. Takvi su npr. rotor Wankelova motora, parne, plinske ili vjetrene turbine, Flettnerov rotor, rotor helikoptera ili kojega drugoga rotoplana. – 2. (engl. rotor; njem. Rotor, Anker; rus. ротор), u elektrotehnici, dio el. stroja koji se vrti oko nepomične osi. Sastoji se od željezne magn. jezgre i osovine. U istosmjernom je stroju na rotoru smješten → armaturni namot s kolektorom, u sinkronom stroju uzbudni namot s pripadnim sustavom napajanja uzbude, u manjem sinkronom elektromotoru stalni magneti, a u asinkronom elektromotoru trofazni namot ili kavez. Osovina rotora u većini je strojeva vodoravna, a u velikim hidrogeneratorima može biti i okomita. → stator, → stroj, istosmjerni, → stroj, sinkroni