tvrdoća vode

tvrdoća vode (engl. water hardness; njem. Wasserhärte; rus. жёсткость воды), mjera količine kalcijevih i magnezijevih kationa koji u prirodne vode dospijevaju otapanjem njihovih soli, hidrogenkarbonata, sulfata, klorida ili nitrata. Kalcijevi i magnezijevi kationi reagiraju sa → sapunima, pri čem nastaju netopljivi spojevi, a na zagrijanim se površinama kotlova i cijevi talože u obliku kamenca, smanjujući im propusnost ili uzrokujući potpuna začepljenja. Ukupna se tvrdoća vode sastoji od karbonatne ili prolazne tvrdoće i nekarbonatne ili stalne tvrdoće. Prolazna tvrdoća, koju čine kalcijevi i magnezijevi hidrogenkarbonati, može se ukloniti zagrijavanjem vode dulje vrijeme na 90...100 °C, pri čem se hidrogenkarbonat raspada na karbonat, ugljikov dioksid i vodu. Stalna tvrdoća, koju čine pretežito kalcijevi i magnezijevi sulfati, kloridi i nitrati, ne može se ukloniti zagrijavanjem vode na temperaturu vrenja, nego ionskom izmjenom u → izmjenjivaču iona. Izražava se u njemačkima, engleskima ili francuskim stupnjevima ili u miligramima kalcijeva karbonata u jednoj litri vode.