vanadij

vanadij (engl. vanadium; njem. Vanadium; rus. ванадий), kem. element 5. skupine periodnoga sustava elemenata, vrlo tvrda, sjajna srebrnobijela kovina koja se može hladno obrađivati. U prirodi se nalazi u mineralima patronitu, vanadinitu i karnotitu (→ uranij). Najčešće se dobiva iz vanadinita redukcijom vanadijeva(V) oksida, V₂O₅, kalcijem ili aluminijem. Otporan je na koroziju, pa se dodaje čeliku, pri čem nastaju vrlo čvrste, trajne i korozijski otporne slitine koje služe kao konstrukcijski materijali, za izradbu alata, opruga, mlaznih motora, itd. Vanadijeva se folija primjenjuje kao vezni međusloj pri spajanju titanija i čelika, a smjesa vanadija i galija u proizvodnji supravodljivih magneta. Vanadijev(V) oksid služi kao katalizator (hidriranje olefina, oksidacija alkohola, proizvodnja poliamida i sumporne kiseline kontaktnim postupkom) u proizvodnji keramike, za emajliranje i ocakljivanje, itd. Otkrio ga je 1830. N. Selfström, a 1867. izolirao H. E. Roscoe. Vanadij i njegovi spojevi su otrovni.