vijak

vijak (engl. screw; njem. Schraube; rus. винт, гайка), strojni dio za rastavljivo spajanje dijelova ili za pretvaranje rotacijskoga gibanja u translacijsko. Valjkasta je oblika, s vanjske strane oblikovan narezanim → navojem, tj. spiralnim užljebljenjem, koje djeluje poput kosine. Vijčani se spoj obično ostvaruje navojnim provrtima ili s pomoću matice. Sastoji se od glave različita oblika i valjkasta ili, rjeđe, stožasta tijela. Posebni usadni vijci nemaju glavu. Radi boljega nalijeganja ili radi sprečavanja samoodvrtanja, ispod glave vijka ili ispod matice stavljaju se obični i elastični podlošci. Vijci za namještanje imaju na kraju tijela poseban dodirni izdanak, koji služi za točno pozicioniranje. Izdanak je obično kaljen i brušen a rupe u koje dosjeda su razvrtane. Temeljni ili kotveni vijci služe za učvršćivanje strojeva ili postrojenja za temelje. Često preuzimaju i reakcijske momente, a glave su im posebno oblikovane kako bi se spriječilo čupanje. Glave vijaka najčešće su oblika šesterostrane prizme, a postoje još četvrtaste, poluokrugle, valjkaste s ravnim ili upuštenim križem, šesterokutom (imbus-vijci) ili zvijezdom, potom lećaste, krilne, narovašene, očne i stožaste glave vijaka. Posebna su oblika vijci za drvo, kojima je tijelo blago stožasto i završava kao šiljak. Oni se ubrajaju u samonarezne, jer sami sebi narezuju navojnu rupu, odn. ne trebaju maticu. Na sličnom načelu djeluju i vijci za lim te vijci za plastiku, koji često imaju završetak tijela poput nareznoga svrdla. Za metalne se konstrukcije upotrebljavaju VVV-vijci visoke čvrstoće. Elastični se vijci rabe radi unošenja velikih uzdužnih sila u spoj. Mikrometarski vijci služe za ostvarivanje vrlo malih pomaka na osnovi diferencijalnoga navoja (navoji različitih veličina uspona na istome tijelu vijka).