zastor, cestovni

zastor, cestovni (engl. road surfacing; njem. Fahrbahndecke, Strassenbelag; rus. дорожное покрытие, дорожная одежда), završni sloj kolničke konstrukcije koji izravno preuzima prometno opterećenje vozila. Njegova površina treba biti zadovoljavajuće ravna, otporna na trošenje i vremenske utjecaje, te pružati otpor klizanju (hvatljivost). Tim zahtjevima danas udovoljavaju asfaltni i betonski zastori, a katkada se izvode i kameni zastori ( → kolnik). Asfaltni zastor izrađuje se od kamenoga materijala (agregata) i bitumena kao veziva. Prema sastavu asfaltne mješavine, načinu njegove pripreme i ugradbe, razlikuju se asfaltni betoni, makadami i tepisi te lijevani asfalti. Asfaltni beton izrađuje se od kamenoga agregata koji čine pomiješana kamena sitnež, pijesak i kameno brašno kako bi se udio šupljina što više smanjio. Ovisno o krupnoći najvećih zrna, može biti pješčani (do 2 mm), sitnozrnati (do 11 mm) i krupnozrnati (do 22 mm), a udio bitumena je 4…8%. Priprema se miješanjem zagrijanih sastojaka, vruć se nanosi na podlogu u sloju debljine 2…8 cm te se tiješti valjcima. Takav se cestovni zastor sastoji od jednoga ili dvaju slojeva (gornji koji se troši, a donji vezni). Asfaltni tepih tanak je sloj asfaltnoga betona (2,5…3 cm) koji se polaže na gotove cestovne zastore. Asfaltni makadam izvodi se ugradnjom sloja drobljenoga kamenoga materijala jednolike veličine zrna (31…45 mm), djelomičnim popunjavanjem šupljina kamenom sitneži. Vezno je sredstvo bitumen koji se naknadno štrca po površini ugrađenoga sloja debljine 7…8 cm. Prema načinu izvedbe, razlikuju se zaliveni, zasuti ili miješani asfaltni makadam. Lijevani asfalt sastavom agregata sličan je asfaltnomu betonu, no s povećanim udjelom bitumena, pa je pripremljena mješavina podatnija za ugrađivanje, a njezina površina otpornija na trošenje. Izvodi se u sloju debljine 2,5…5 cm. Betonski zastor izrađuje se od armiranoga ili nearmiranoga betona u sloju debljine 16…25 cm. Za sprečavanje nastanka pukotina zbog prometnoga opterećenja i temperaturnih promjena, betonski se zastor (osim na neprekidno armiranim pločama) dijeli uzdužnim i poprečnim → razdjelnicama u ploče. Betonske kolničke ploče zbog svoje krutosti prenose opterećenje na veću površinu pa je opterećenje posteljice manje nego na asfaltnim zastorima. Betonski su zastori čvrste ravne površine, veće krutosti, pa su manje osjetljivi na promjenu temperature. Kameni zastor izvodi se slaganjem kocaka, prizama ili oblutaka u pješčanu ili cementnu podlogu (tzv. tarac ili kaldrma), ili od nekoliko slojeva drobljenoga kamena i kamene sitneži različitih veličina zrna bez uporabe veznoga sredstva (tzv. makadam, po škot. graditelju J. McAdamu). Kocke ili prizme za zastor najčešće su male (stranica 10 cm) ili velike (16 ili 18 cm), od eruptivnoga kamena (granit, diorit, sijenit, gabro i dr.), a za pješačke se površine ponekad rabe i betonske ili kamene ploče različitih dimenzija. Reške se ispunjavaju pijeskom ili kamenom sitneži, cementnim mortom ili bitumenom.