zid od opeke

zid od opeke (engl. brick wall; njem. Ziegelmauerwerk; rus. кирпичная стена), zid izrađen od opeke ili opekarskih proizvoda vezanih mortom u cjelovitu strukturu. Jedan je od najstarijih zidanih konstrukcija, poznat već 5000 godina. U povijesnim je razdobljima osnovni materijal bila opeka, a to su u današnje doba šuplji opekarski blokovi u mnogobrojnim inačicama izvedbe (→ opeka). Izvedba klasičnih zidova od opeke podložna je strogim pravilima, koja, uz kakvoću opeke i morta, propisuju izvedbu horizontalnih reška (→ ležajnica) i vertikalnih reška (→ sudarnica), te način slaganja opeka, tj. njihov raspored (vez opeka). Prema tome, opeke trebaju biti slagane potpuno horizontalno u slojevima, ležajnice prolaziti cijelom debljinom zida uz primjenu što većega broja cijelih opeka (sječenih komada može biti samo onoliko koliko traži vez), sudarnice dvaju susjednih slojeva trebaju biti izmaknute za polovinu ili četvrtinu duljine opeke, u unutrašnjosti zida treba se ugraditi što više opeka okomitih na lice zida (→ vežnjak), a što manje onih s duljom stranicom paralelnom s licem (→ dužnjak). Prema načinu slaganja opeka razlikuje se vez dužnjaka (samo dužnjaci), vez vežnjaka (samo vežnjaci), engleski ili blokovski vez (izmjenjuju se slojevi dužnjaka i vežnjaka), te povijesni križni, poljski i holandski vez. Debljina tih zidova vezana je uz izmjere opeke (25 cm × 12 cm × 6,5 cm), ovisna je o konstrukcijskoj ulozi zida te može biti od 6,5 cm za tanke zidove od sjekomice postavljene opeke (tzv. kanter) preko 12 cm za tanke razdjelne zidove do nosivih zidova 25, 38, 51, 64 cm i više. Zid od klasične opeke bez dodatnih slojeva toplinske izolacije ne može zadovoljiti suvremene propise, te se sve češće primjenjuju šuplji opekarski blokovi s povećanim stupnjem toplinske izolacije. Tomu pridonosi i uporaba armiranobetonskih ojačanja (→ serklaž).