zračenje, prirodno

zračenje, prirodno, pozadinsko zračenje (engl. natural background radiation; njem. natürliche Strahlung; rus. природное излучение, фоновое излучение), ionizirajuće zračenje iz prirodnih izvora u okolišu, uključujući i žive organizme. Svako je tijelo na površini Zemlje, pa i živi organizmi, izloženo zračenju koje dijelom dolazi iz svemira, a dijelom iz prirodnih radioaktivnih sastojaka tla. Kralježnjaci, pa dakle i čovjek, u kostima imaju radioaktivni kalij (K-40), prirodni izotop elementa kalija, koji svojim zračenjem pridonosi unutarnjem ozračivanju organizma. Kozmičko zračenje dolazi iz svemira i dijelom se apsorbira u atmosferi. Zbog toga je najslabije na morskoj površini, a pojačava se na većim nadmorskim visinama. Na 500 m nadmorske visine jakost zračenja približno se udvostručuje, a na 1500 m približno utrostručuje. Radioaktivnost tla ponajprije potječe od prirodnih radioaktivnih nizova, koji počinju s uranijevim izotopima U-238 i U-235, te torijevim izotopom Th-232. Zbog toga je radioaktivnost tla određena prisutnošću uranijevih ruda (na površini ili ispod nje) i količinom radioaktivnoga plina radona (Rd-222), koja dopire do površine, što se razlikuje od mjesta do mjesta. Godišnji dozni ekvivalent zračenja koji primi čovjek na ~ 200 m nadmorske visine čini ~ 0,5 mSv od kozmičkoga zračenja, ~ 0,25 mSv od unutarnjega zračenja i ~ 0,5…10 mSv pa i više od radioaktivnosti tla. U Hrvatskoj je ukupni godišnji dozni ekvivalent prirodnoga zračenja procijenjen na ~ 1,3…2,5 mSv. U novije se vrijeme prirodnomu zračenju pribraja i zračenje nastalo ljudskim djelovanjem (iz umjetnih izvora i rasutih radioaktivnih tvari u okolišu). Pri svakom se mjerenju ionizirajućega zračenja pribraja i to osnovno zračenje. → doza ionizirajućega zračenja, → sivert